Kao papagaj koji nas je odbranio od zime

Bilo je to prije otprilike godinu dana, ljeti. Skupili smo se s prijateljem Miške u šumi na gljivama, a onda smo samo otišli bijeli. Medvjed je radio kao veterinar i bio je izuzetno ravnodušan prema životinjama. Njegova kuća i pas su živjeli i mačka dva, hrčci, bili su i papagaji Barsik, pa ga je zvao.

Barsika je već neko vrijeme dao mu prijatelje koji su se preselili u drugu zemlju i fizički nisu mogli s njima preuzeti. Barsik nije znao kako razgovarati o ljudskim riječima, ali dobro je pokazao različite trikove na prstenu, koji se zabavlja u sredini ćelije.

Barsika i njegov vlastiti lik, bio je pravi huligan. Vozio oko kuće kada ga je vlasnik oslobodio, mačke, pa čak i PSA Vaska uspjeli uplašiti. Takođe je vukao sve vrste malih predmeta iz tablice i sakrio da bi ih jednostavno nemoguće naći. Nekako sam izgubio narukvicu tako "izgubljeni".

Barsika ima još jedno čudnosti, bio je ručna ptica. Evo direktnog prilično ručnog, svugdje je preletjelo preko Miše i pokušao ga uvijek držati na vidiku kad ne sjedi u kavezu. Često smo otišli u prirodu s njim. Papagaj, naravno, bio je divlje rado leteći, ali nikad nije preletio daleko i uvek se vratio, bio je impresioniran tim.

I ovaj put sam odlučio da preuzmem blagajnu sa sobom. Neka kaže, pogledaj šumu. Stigli smo na to mjesto, istovarno, Misha je stavila papagaj na rame, a pošto je on još uvijek hram na jednoj nozi, tada se šalio da je bio naš gusar. Otišli smo u šumu. Prvi sat nije imao posebno ništa zanimljivo, pronašlo je nekoliko polavnistava, sakupljene gljive, naše košare su bile popunjene.

Na putu su našli lješnjak, dijeli orahe i dao je Barsik uzorak, svidjelo mu se, a zatim pitao. Ušli smo u šumsku školu, a ovdje vidimo NORU u kojoj se ne može sjediti neka vrsta ptica. Naravno, pomirio sam radoznalost i popeo sam se da gledam.

Bukvalno se približava, bio sam vrlo oboren i vidim da je ptica vrlo mala s plavkasto-zelenim šljokicama odozgo i sjajnih krila. Nikad prije takvog višebojnika i svijetle u našim širinama nisu se sreli. Da, a u rupi iz nekog razloga sjedi.

Nazvao sam medvedom, još uvijek veterinar, zna više o životinjama. Kaže mi da je mjesečina i ptica se pokazala vrlo česta, čak i nekako sramota za nju.

Mishka se nije posebno smetalo tajnama i upravo mi se približila, ptica je bila fiksna, preletjela i počela da nas započinje, ako da, napad, napad. Leteo oko rupe i srušio se u kosu. Budući da je ptica vrlo minijaturna o bilo kojoj šteti i govoru.

Kasnije smo primijetili da je unutar rupe u ptičjem gnijezdu sa jajima i to su im bila odbrana od nas. Sve ne bi bilo ničega i upravo bismo otišli, vidjemo sve što su željeli, ali faktor ptice nije volio Barsik. Izveo se iz ramena Miše i počeo da vozi pticu od nas.

Ptica nije izgubila sve, iako smo već uzeli košare i pristojno se odselili. Zatim Barsik već na pravima višeg drugova sam izdvojio zimovanje. Već je Kingfisher i povučen. Ovaj spektakl je bio vrlo smiješan za gledanje, bilo je vidljivo kako je Barsik pokušavao da nas brani.

Čak sam se čekao Mishke da ga preimeno u Barsik u Barbos, ne bi bilo gore od gledanja psa. Tako je završilo naše putovanje za gljive papagajem. Sad, kad nismo išli u prirodu, uvek se bavimo sa mnom. Neka još bude malo, ali sigurnije.